Riječ propriocepcija dolazi od latinske riječi proprius, što znači „svoj vlastiti“, kombinirano sa konceptom percepcije bi u prijevodu značilo doživljavanje vlastitoga sebe. Pojam vlastite percepcije zapravo podrazumijeva sposobnost osjećanja svoje orijentacije i pozicije kao i osjećaj položaja tijela i udova u prostoru i u odnosu na ostatak tijela. Kako bi propriocepcija bila zadovoljavajuća nekoliko osjetnih sustava moraju odrađivati svoj posao: vestibularni sustav (sustav za ravnotežu), vizualni sustav (oči) te sustav proprioceptora. Tako samo izbacivanjem jednog od navedenih sustava možemo značajno narušiti propriocepiju, koja često biva narušena nakon ozljede, ali je upravo na isti način možemo i stimulirati i poboljšati. Kako bi bolje shvatili o čemu se radi probajte stajati na jednoj nozi (već i to zna biti određenoj populaciji zahtjevna radnja) i zatvorite oči. Ukoliko ste se mučili stojeći na jednoj nozi, zatvaranjem očiju zadatak će biti još teži zbog izbacivanja vizualnog sustava iz jednadžbe.
Proprioceptori su živčane stanice koje se nalaze u zglobovima, mišićima i tetivama. Njihova zadaća je da šalju informacije u mozak o položaju nekog dijela tijela u prostoru, promjene duljine mišića, informacije o stupnju pritiska i teksturi podloge koju dotičemo. Nakon što mozak primi informaciju, on reagira slanjem impulsa u određene mišiće i na taj način dozira i koordinira mišićnu aktivnost odnosno pokret. Proces slanja i primanja informacija događa se nesvjesno, dok samu propriocepciju možemo poboljšati treningom iste.
Trening propriocepcije može se provoditi i bez ikakve indikacije jer će svaka osoba naći određene benefite u njemu. Najčešći scenariji gdje je osobi potreban proroprioceptivni trening su zasigurno bilo kakve vrste ozljeda: ozljede gležnja, koljena, kuka, ručnog zgloba, lakta, ramena, vrata, kralježnice. Najviđeniji primjer je uganuće gležnja koji je većina ljudi iskusila. Nakon uganuća vrlo često se događaju ponovna uganuća istog gležnja zbog smanjene propriocepcije, oslabljenog mišićno-tetivnog aparata i zglobne kapsula. Unaprijeđenjem propriocepcije dolazi do jačanja navedenih struktura, poboljšanje balansa i ravnoteže čime dobivamo bolje reakcije i odgovore tijela u situacijama u kojima postoji rizik od ozljede te smanjiti učestalost iste. Starija populacija također može imati velike benefite od treninga propriocepcije, pokazano je da se takvim treningom smanjuje učestalost padova kod starije populacije.
Proprioceptivni trening može biti sastavni dio svakog treninga/terapije. U takvoj vrsti treninga/terapije rade se razne vrste balansa na stabilnim i nestabilnim podlogama, izbacivanjem određenih sustava koje smo napomenuli ranije (npr. zatvaranjem očiju dok izvodimo određeni zadatak na nestabilnoj podlozi), oponašanjem određenih uvjeta iz sporta/dnevnih aktivnosti kako bi poboljšali motoričko učenje i stvorili adaptaciju na određene situacije.
Misliš da bi imao/la benefita od proprioceptivnog treninga?
Obrati nam se s povjerenjem!