Sindrom karpalnog kanala – Uzroci i liječenje

Anatomija karpalnog kanala

Karpalni kanal je koštano-vezivna anatomska regija u području korijena šake kroz koji prolaze tetive i živci.
Sindrom karpalnog kanala je stanje koje uključuje kompresiju živca (n. medianus) koji prolazi kroz podlakticu i kroz kanal u ručnom zglobu gdje nastaje sama kompresija.
Sindrom karpalnog kanala zbog načina života polako postaje bolest modernog čovjeka, a prvi znakovi koji na nju upućuju su bol i trnci u šakama.
To je najčešći oblik kompresivne neuropatije, češće se javlja kod žena nego kod muškaraca, osobito između 40. i 60. godine života, iako u zadnjih nekoliko godina mlađa populacija zaposlena u IT sektoru sve češće obolijeva.

Simptomi i uzroci nastanka

N. medianus se nalazi površno u ručnom zglobu, anatomski je strukturalno slabo zaštićen i time je izložen pritisku.
Kod dugotrajnog pritiska ili istezanja nastaje upala i otok tetiva mišića savijača prstiju što stvara dodatnu kompresiju na n. medianus u uskom prostoru karpalnog kanala.
Pritisak na ovaj živac najčešće uzrokuju ponavljajući pokreti šake (npr. rad na računalu, sviranje instrumenata, rad s određenim alatima).
Ostali mogući uzroci uključuju povijest bolesti, prošle ozljede ruke ili frakture, dijabetes, trudnoću i artritis.

U početku se očituje promjenama osjeta, pojavom boli, trnaca, žarenja ili pečenja u prva tri prsta šake.
Ponekad se može javiti otok šake ili prstiju te otežano hvatanje prstima i palcem zbog gubitka motorike i snage mišića.

Liječenje

Kod sindroma karpalnog kanala također je bitno isključiti ostala stanja koja se mogu zamaskirati i imati sličnu kliničku sliku poput:
kompresije brahijalnog pleksusa, TOS (thoracic outlet sindrom), kompresije medianusa u gornjem dijelu ruke.

Sindrom karpalnog kanala dijagnosticira se kliničkim pregledom, procjenom stanja šake i živca te specifičnim testovima (Tinelov ili Phalenov test).
Najprecizniji način utvrđivanja sindroma je elektromioneurografija.

Liječenje sindroma može uključivati različite pristupe, ovisno o težini simptoma i uzrocima problema.
Ključan dio je kvalitetna dijagnostika gdje se u ranoj fazi prepoznaje i utvrđuje točan uzrok problema.

U našem centru za fizikalnu terapiju nakon temeljne dijagnostike provodimo terapiju koja uključuje:

• Edukaciju pacijenta
• Mobilizaciju živca
• Manualne tehnike za opuštanje mekotkivnih struktura
• Tecar terapiju / bezbolni udarni val
• Kineziterapiju

U težim slučajevima pristupa se operativnom liječenju dekompresijom karpalnog kanala nakon čega slijedi oporavak i rehabilitacija.

Savjeti ukoliko imate sindrom karpalnog kanala

• Organizirajte odgovarajuća ergonomska rješenja na radnom mjestu – adekvatna oprema, položaj tipkovnice, ergonomski miš.
• Radite češće stanke i mijenjajte položaje za vrijeme radnog vremena.
• Izvodite vježbe koje će spriječiti moguće ponovne simptome.

Literatura

1. Bobowik, P. Ż. (2019). Effectiveness of physiotherapy in carpal tunnel syndrome (CTS). Postępy Rehabilitacji, 2019(2), 47-58. doi:10.5114/areh.2019.85023
2. Mayo Clinic. (2020). Carpal Tunnel Syndrome, diagnosis and treatment.
3. Duckworth, A. D., Jenkins, P. J., & McEachan, J. E. (2014). Diagnosing carpal tunnel syndrome. Journal of Hand Surgery, 39(7), 1403-1407.
4. Padua L, et al. (2016). Carpal tunnel syndrome: clinical features, diagnosis, and management. Lancet Neurol, 15(12):1273-1284. doi: 10.1016/S1474-4422(16)30231-9.